Mit o tromoj hrvatskoj birokraciji
Znate one oglase „Riješite se suvišnih kilograma uz ovih 5 koraka“ i njima slične? Ako u Google tražilicu utipkate pojam „otvaranje obrta“ naići ćete na iste takve članke, upute, savjete i korake zbog kojih pomislite da ćete kao Usain Bolt preletjeti kroz cijeli proces. I sve to djeluje poprilično jednostavno - no, je li uistinu tako?
Kako ljudi imaju različite stavove, planove, želje i ambicije, smatram da proces pokretanja vlastitog poslovanja uvelike ovisi o pojedincu, odnosno osobi ili udruženju partnera koji se na takav pothvat odvaže. Moja iskustva s hrvatskom birokracijom, kao i vlastitim izazovima prilikom pokretanja poslovanja (u mom slučaju – obrta) potvrđuju pretpostavku da je riječ o jednostavnom procesu, koliko god šokantno to zvučalo.
Prije svega, potrebna je jasna vizija, ili kako bi moja baka zdravoseljački rekla - „da znaš kud gonjaš sinko“. Nedavno me kolegica iz zajedničke industrije zamolila za par savjeta vezanih uz pokretanje vlastitog poslovanja. Kroz razgovor smo shvatile da ona zapravo ne zna želi li biti samostalna, pokrenuti „nešto svoje“ ili pak biti zaposlenica neke tvrtke. Zaključak? „Ne srljajte kao guske u maglu“ - kad jasno definirate što želite, sve će prirodno sjesti na svoje mjesto.
Imala sam viziju i plan, pa su koraci u ostvarivanju tog plana bili jasni i realni - uspjela sam „od drva vidjeti šumu“. I tako mi je, kao većini Hrvata koji se na takvo što odluče, prvi korak bio predaja zahtjeva za potporu za samozapošljavanje. Da vas ne lažem, cijeli proces trajao je otprilike dva mjeseca, ali time je ona službena potvrda o pozitivnoj ocjeni zahtjeva bila još slađa.
Taj period iskoristila sam za povezivanje s potencijalnim klijentima, izradu plana poslovanja, financijskih projekcija i poslovnog identiteta (vizualno, kreativno i sadržajno). Dodatno, osim jasno definiranog cilja, morate unaprijed misliti o svojem proizvodu, u mom slučaju – uslugama i o tržištu na kojem ćete ih plasirati. Moj „safety net“ bila je mreža suradnika koje sam upoznala kroz prijašnje radno iskustvo i koji su uvelike pomogli da danas uspješno poslujem. Slobodno mogu reći da bi bez njih bila kao Tom Hanks u „Brodolomu života“ – gladna, očajna i na rubu zdravog razuma.
Na sreću, tu sam potencijalnu prijetnju eliminirala te je nakon dva mjeseca čekanja uslijedilo otvaranje obrta, bankovnog računa i prijave u potrebne registre, članarine i sl. Moram istaknuti da je ova faza neočekivano lako i brzo prošla. Preko servisa e-Obrt sam u svega nekoliko minuta podnijela prijavu za osnivanje obrta. Već idući dan me nazvala gospođa iz Hrvatske obrtničke komore kako bi mi dodatno pojasnila neke segmente prijave – da, da, ovo je za rubriku „vjerovali ili ne“. Nisam ni trepnula i postala sam ponosna vlasnica obrta za poslovne usluge!
Jedino na što bih se u tom procesu mogla požaliti su bankovne usluge. Naime, htjela sam svoj poslovni račun otvoriti u istoj banci u kojoj imam privatni račun. U tome sam i uspjela, ali bio je trnovit put, ispunjen neobjašnjivo dugim čekanjima i protokolima. Dakle, naša zloglasna državna birokracija je kamilica u usporedbi s bankovnim procedurama. No vjerujem da je ovo iznimka budući da banke imaju različite politike poslovanja…
Za kraj, želim istaknuti koliko mi je bio važan svaki uspješno odrađeni korak ovog ni po čemu kafkijanskog procesa. Nemojte zaboraviti veseliti se „malim“ stvarima, od svog prvog službenog žiga, preko odobrenja subvencija ili sličnih potvrda do otvaranja poduzeća/obrta i prvih klijenata. One su potvrda vaših ciljeva i ambicija, simbol svježe, neizvjesne ali i uzbudljive prekretnice u vašem poslovnom životu koji, htjeli ili ne, utječe i na onaj privatni.